Autentični matičar i domoljub

Poštovana i draga obitelji Katičić, u ime upravnih tijela, cjelokupnoga članstva Matice hrvatske u zemlji i inozemstvu, u svoje osobno ime – izražavam najiskreniju sućut u povodu smrti našega istaknutog dužnosnika i više od pedeset godina aktivnog matičara, profesora i akademika Radoslava Katičića. Obnašao je dužnost glavnog tajnika Matice hrvatske i bio član Upravnog odbora u dvama mandatima, u teško vrijeme: 1968. i 1970. i pokazao zrelost i dosljednost pravog matičara. Ako u Matičinoj gotovo 180-godišnjoj povijesti postoji osoba koja je životom i djelovanjem u cjelini uzorno ostvarila Matičin program otkrivanja, vrednovanja, čuvanja, njegovanja i unapređivanja hrvatske kulture i hrvatskoga nacionalnog identiteta, onda ga je sigurno našla u osobi našega dragog Radoslava. Njegovim je životom, djelom i djelovanjem obuhvaćeno sve ono što ova ustanova znači u našem narodu. Hvala Ti, dragi Radoslave, za Tvoju odanost programu Matice hrvatske.

Vjerodostojnost, kredibilitet, postojanost, marljivost – urodila je obilnim plodovima! Velebno njegovo djelo, otisnuto i usmeno izrečeno, toliko je raznovrsno da ga je nemoguće u kratkom i prigodnom osvrtu obuhvatiti. Ta učinio je mnogo više nego mnogi instituti s cjelokupnim svojim radnim potencijalom. Zato ću ovdje evocirati samo dio onoga što je ostvario u Matici hrvatskoj.

Za početak: od dvadesetak svojih otisnutih knjiga, više od polovice objelodanio je u Matici hrvatskoj ili u sunakladništvu s Maticom. Imao je potpuno povjerenje u Matičin nakladnički ostvaraj jer je znao da Matica njeguje dobru i kvalitetnu knjigu kojom se unapređuje cjelina hrvatske kulture. Neprocjenjiv je njegov doprinos djelatnosti MH šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Pored briljantnih jezikoslovnih i kroatističkih i inozemnih filoloških studija – osobito je važan njegov doprinos našoj Deklaraciji iz 1967. Tekst Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, premda kolektivni čin, on je ispisao svojom rukom. Hvala Ti, dragi Radoslave, i za to jer je i tim činom uzdignuto dostojanstvo hrvatskog naroda u tom vremenu. Matica mu je ljubav uzvratila jer je njegovo dotadašnje djelo ušlo u 161. knjigu Pet stoljeća hrvatske književnosti. Otad se intenzivno bavio sveukupnom kulturnom hrvatskom povijesti, koja je vrhunac imala u njegovoj knjizi Litterarum studia (MH, 1998, 2007), po mišljenju stručne kritike najvrednijom knjigom koju Hrvati imaju o cjelokupnoj povijesti hrvatske kulture i kulture na hrvatskom području od prapovijesti do svršetka 12. stoljeća.

Nevjerojatnom intelektualnom snagom Katičić je obuhvatio kulturne, kulturološke i uljudbene činjenice ostvarene na našem području od prapovijesti, preko razdoblja Ilira, Helena, prvih pisanih spomenika, Rimljana, kristijanizacije, dolaska Hrvata, pohrvaćivanja hrvatskog područja, vremena narodnih vladara... Stručno, znanstveno, multidisciplinarno, katičićevski! Hvala Ti, dragi Radoslave, što si podario taj biser i Matici hrvatskoj i našoj kulturi. U nekoliko sam navrata molio dragoga profesora da na svoj uzorni način poprati povijesni hod naše kulture i dalje, barem do 20. stoljeća, na što mi je uzvraćao da je to velik i zahtjevan posao i da nadilazi njegove snage. Ne, dragi profesore, samo ste Vi to mogli onako briljantno uraditi. No, svojom knjigom postavili ste visoki uzor, kako bi trebalo raditi, a u Vašim knjigama naći ćemo dovoljno gradiva i za taj vid pisane uspostave povijesti naše kulture.

Kad ste dovršili Studia, katičićevski intenzivno pristupili ste otkrivanju tragova najstarijih vjerovanja i Hrvata i drugih u vremenima „bespismene kulture“ i podarili nam petoknjižje o „tragovima naše stare vjere“, pretežito iz folklornih fragmenta. Time ste se uvrstili u red najvećih mitologa sa svršetka 20. i početka 21. stoljeća. Nisu bez razloga te knjige nazvane „biserima filološke arheologije“. Matica je ponosna što Te u tom radu uvijek podupirala.

Za sve to, i još mnogo toga što si podario Matici hrvatskoj i hrvatskom narodu, velika Ti hvala. Tvoje će djelo biti poticajno svim zaljubljenicima u hrvatsku kulturu, kojih u Matici hrvatskoj nikada nije nedostajalo. Imat će u našem dragom Radoslavu dostojan uzor i nadahnuće. Neka Ti bude zasluženi pokoj vječni u nebeskim dvorima!